my rose...
"Osjecaj koji bije"
Plakacu
kad budem sama,
plakacu jer nisi tu
a oko mene
samo tama,
plakacu onda
kad se tugi predam
to je jedino
sto tebi ne dam...
Smijacu se
zato sto si tu,
smijacu se
kad se smijes ti,
smijati s tobom
i pored tuge
sto razara me
kad si pored druge...
Moje srce kuca
rastrgano,
neostvareni san
ubija ga polagano,
ja znam da zivot
bitku bije
sa osjecajem
koji se krije,
sa osjecajem
koji zivot bije...
"Ich bin"...
"Tvoja sjena"
Nestao si kao sjena,
ili kao mjeseceva mjena,
nestao si bas na javi,
da ti se lik nikad ne pojavi...
Otisao si sa snom,
taj san je napravio lom,
otisao si kao sjena,
ostadoh samo usamljena zena...
Jedan oziljak na dusi,
uspio je nadu da srusi,
jedan oziljak, manje-vise,
uspomenu na tebe ne brise...
Istinu mi rekao nisi,
na koju stranu krenuo ti si,
istina moze da zaboli,
ako se iskreno zavoli...
Sjecanja su jos uz mene,
postala su kao sjene,
sjecanja ne mogu da shvate,
bilo bi bolje, da me ne prate...
Misli su mi jos uz tebe,
istina je tu, opominjem sebe,
misli se roje, tebi lete,
jer zele da te se sjete,
zele da se sjete...
"Ich bin"...
"Zasto se bojim"
Na mojim usnama, tvoje ime,
u mislima mojim, tvoj lik,
u mojim usima, odzvanjaju rime,
u dusi se prelama, nejasan krik...
Na putu mom, prostrla se sumnja,
daljina guta, blizinu i spoj,
u tijelu mom, razlila se zudnja,
bez opomene, kao pcela roj...
Zasto je sumnja, ljubavi dio,
zasto je zudnja, ljubavi rob,
zasto se put, ispred mene skrio,
zar je i ljubav, postala snob...
Razmisljam o nama i zacetku,
koracam koracima, kao da stojim,
ostali smo, jos uvijek, na pocetku,
zato se u mojim, mislima bojim...
Bojim se ljubavi, da je kraj,
i na tom putu ruza, koja vene,
to je zamka, koja ne vodi u raj,
vec, da se sa tog puta skrene...
Na mojim usnama, tvoje ime,
sapucem njezno, kao da si tu,
trazim blizinu, borim se time,
ali te pronalazim, u mom snu...
"Ich bin"...
"Magla"
Magla pred ocima, kao veo,
spustila se, smanjila vidik,
kao da me, neko prokleo,
sobom ponio, poslednji krik...
Ja vrtim se u zacaranom krugu,
okrecem, oko sopstvene ose,
u stvari trazim, iz mladosti prugu,
po njoj bi hodale, moje noge bose...
Da li ta pruga, negdje postoji,
u onom svijetu, koji je bio moj,
ceka li mene i godine broji,
izgubljeni ponos, da povratim svoj...
U magli tapkam, zamisljeno gledam,
oslonac trazim, ne zelim da se predam,
dok suze liju, niz moje mokro lice,
noge mi posrcu, kroz prazne ulice...
Mozda je tvoj lik, u magli blizi,
al' ja ne mogu, odrediti pravac,
zamisljam dah, kako me przi,
oko noge osjecam, tezak lanac...
Pred mojim ocima, magle veo,
dugo me, dugo, zivot nije sreo,
na putu njegovom, ostavih srecu,
dok sam u magli, pronaci je necu...
"Ich bin"...
"Djavo na zici"
Mrznja je korak,
od ljubavi udaljena.
samo jedan korak
od mrznje do sazalenja,
koji iznad ponora
balansira
na plesnoj zici
nestrpljenja...
Ljubav i mrznja
ruku pod ruku
drze se cvrsto
kao da se vuku,
ali, to je strah
da promase zicu
i vrtoglavom brzinom
omaknu na ulicu...
Opasnost je tu
iznad glava
djavo na zici
nikad ne spava,
ceri se ljubavi
mrznju nagovara
da sto dublji ponor
ispod sebe stvara...
Ko ce biti jaci
ko ce pobijediti
s visine gledati
na prijestolju biti,
cija je nit
bila kraca
od smijeha i ljubavi
ili mrznje i placa...
"Ich bin"...
"Zivote moj"...
Hocu li moci
krenuti sama
hocu li poci
dok je jos tama,
u potrazi za tobom
zivote moj
sa sudbinom ovom
i godina roj...
Da li cu stati
na pravi put
na kisi koja mlati
da drhtim k'o prut,
u bujicu pasti
dok ubija grom
i munjom koja prati
moj brodolom...
Gdje si se skrio
zivote moj
suze si lio
uz pticiji poj,
u pecini tamnoj
usamljen i jadan
na postelji hladnoj
toplog sunca gladan...
Ima li spasa
tebi i meni
od visokih talasa
i munja vatrenih,
ima li nade
koja ozivljava
zivotne balade
dok zivot jos spava...
"Ich bin"...
Droga ljubavi
Polako klize niz moje lice,
suze tople da se sa mnom druze,
one znaju kako pati srce,
pravu pomoc ne mogu da pruze...
U mojoj glavi nizu se misli,
u ogrlicu tesku kao kamen,
oko vrata ne moze da visi,
niti moze spaliti je plamen...
U oklopu tuge zivi moja dusa,
ona ne zna za radosti mnoge,
nikog nema da utjehu pruza,
da pokloni od ljubavi droge...
Da li zivim u drugome vijeku,
pitam se, koji zasluzila nisam,
koliko se pati na ovome svijetu,
dokle ide stvarnost, dokle ruzan san...
Mozda je to moja greska bila,
sto sam sa njim uzivati htjela,
mojoj ljubavi poklonila krila,
a u biti tako nisam smjela...
Nevjernost je ucinila svoje,
ljubavi mojoj slomola je krila,
ja jos trazim sto je bilo moje,
dok lice tuzno tople suze skriva...
U snovima trazim moju srecu,
nikada je tamo pronaci ne mogu,
zato palim mojoj sreci svijecu,
oprastam joj, oborila me s nogu...
Ich bin...
Od Ruze Trn
Oci pune suza,
padose preko ruza,
gledajuci u njih.
Sjetise se tebe,
jer odnio si sebe,
od mene, od njih...
Od tada je proslo,
mnogo tuznih dana,
bez svitanja.
Al' nikad nije proslo,
niti je doslo,
da dusa se rijesi rana...
U oku mom ostace suza,
ostace da pazi,
da uspomenu pruza,
na jedan lik,
na jedan krik,
na udar k'o grom,
u srcu lom,
na boli u dusi,
kad se sve srusi,
ostace suza,
od duge duza...
Ostace srce,
da sakrije lice,
jer je prazno,
nije vise snazno.
Trn ga probode,
na ruzi poslednjoj...
Ti sa ruzom ode,
koja me probode...
Ostavi me,
na latici njenoj,
latici, koja otpade,
latici uveloj,
latici snenoj...
Ich bin...
Ne budi me
Ne budi me u ranu zoru,
jer bas tad o njemu sanjam,
ostavi mi nocnu moru,
po livadi da ga ganjam...
Ne budi me u ranu zoru,
hocu samo da ga ljubim,
potonucu u tu moru,
jer ne zelim da ga gubim...
Ne budi me u ranu zoru,
ostavi mi moje snove,
u narucju trazim moru,
i uz njega puteve nove...
Pusti neka zora rudi,
u mom snu je i ja imam,
poljupcima on me budi,
a ja sve od njega primam...
Ne budi me jer ja sanjam,
da su nasa tijela jedno,
cuperak mu s lica sklanjam,
i usne mu ljubim zedno...
Ne budi me u ranu zoru,
nije java, ali nije vazno,
upadoh u nocnu moru,
jer osjecam, sve je lazno...
Ich bin...
"Dodir tame"
Razdor je,
ponor u meni
koji nema kraja,
plasi me...
Plasi me dubina,
bez pocetka,
bez sredine,
dubina bez kraja...
Pala sam u nju,
zaplela se,
zapetljala
i stala...
Oko mene
sloboda
je prestala,
sa njom
sam i ja,
nestala...
Duboko u meni,
neistrazeni lavirinti,
put ka izlazu
ne postoji,
usao je
u zacarani krug,
duboko,
iza resetaka mojih...
Plasim se
tog dodira tame,
plasim se ruku,
koje me mame,
rijeci, koje me
opijaju
koje, kao vukovi
zavijaju,
u tamnu provaliju vuku,
da me spuste,
na dnu ostave
i nikad vise
ne izvuku...
Ich bin...
